Bilo jednom jedno pozorište.
Čudno, uprkos svemu, ima i danas.
Sreća, u našem gradu je uvijek bilo “budala”, i, hvala Bogu, ima ih i danas.
U vremenu kada je jedina vrijednost novac, profit – skupilo se nešto nas kokuza pa glumimo, pišemo, živimo, veselimo se u svojoj ludosti.
Svi “normalni” ljudi nas čudno gledaju i zaključuju: Vjerovatno su svi “pukli” u ratu dok toliko rade a ništa ne zarade.
Nekad neko dođe ida nas gleda! Neko nam se smije, neko nam čestita, a mi se nakon svake odigrane prestave veselimo u svojoj ludosti.
Veselimo se jer znamo da će i u buducnosti u našem gradu, hvala Prirodi, uvijek biti “budala” koje će znati živjeti, glumiti, sanjati, voljeti, ludovati…

Vahid Duraković

Što je čovjek dalje od ludosti to manje ima od života.

POHVALA LUDOSTI
Erazmo Roterdamski